×

Hladno zimsko jutro. Grupa ljudi sa motikama se kreće preko planinskih prevoja. To su andski seljaci koji tokom meseca japakisa (kečuanski: yapakis), koji se poklapa sa našim avgustom, otpočinju period priprema za setvu. Na južnoj hemisferi to je zimsko doba, koje se na planini snažno oseća po suvom i reskom vetru koji ledi do kostiju. Privijajući svoj pončo od jarko crvene vune alpake, sa šarama čakane po njoj, išao je još jedan čovek koji je predvodio grupu zemljoradnika. Umesto motike, u rukama nosi mali zavežljaj, izatkan od najfinije vune sa šarama zmije – simbola podzemnog sveta. 

 

Došli su do poljā prekrivrenih injem i tu su stali u krug. Vrač je rasprostro svoj zavežljaj po zemlji i iz njega počeo da vadi jedan po jedan dar. Zapalivši vatru, okupljeni ljudi su počeli sa molitvama upućenih Pačamami – boginji zemlje. Prinosili su joj listove koke, kao i krompir i kukuruz. Molili su je da im oprosti što uznemiravaju njeno carstvo i da im dozvoli da u njemu posade svoje useve, te da im podari plodnost za njih. Uz pesme okupljenih, sunce se uzdizalo sa dimom prinetih darova koji su goreli na ritualnoj vatri. 

 

U andskom svetu je bilo nezamislivo da se bilo koji posao koji uključuje iskorišćavanje ili menjanje oblika zemlje, poput sadnje, gradnje objekata, rudarenja i sl., započne bez prethodne dozvole dobijene od boginje zemlje – Pačamame, Majke Prirode. Priroda je posmatrana kao entitet za sebe čijom dobrom voljom i plodnošću je bio omogućen život na njenoj površini – ovozemaljski život. Odnos prema prirodi je bio odnos suživota i poštovanja.

 

Ovakvo shvatanje životne sredine je duboko ukorenjeno u andskoj duhovnosti. Prema njenom učenju, ovozemaljski svet je svojevrsna sinteza u dijalektičkoj igri nebesa, koja daju energiju, i zemlje, koja daje plodnost. Suprotno sveslovenskoj poslovici zemlja tvrda, a nebo visoko, andskom čoveku su i nebo i zemlja svuda oko njega – oni su mu pristupačni, oni ga daruju energijom i plodnošću, među njima nema posrednika. Ali zato ima poštovanja i dubokog uvažavanja ove složene i tanane međuzavisnosti. Iako su u andskom svetu oduvek bili poznati i rudarstvo i poljoprivreda, oni su uvek korišćeni odgovorno, održivo i uvek uz traženo odobrenje božanske prirode. Odnosno, uz svest da pozajmljuju resurse, da ih ne poseduju. 

 

Novi vrli svet

 

Dolaskom Španaca u Amerike, grubo nestaje sav ovaj svet. Sa osvajačima dolazi i gramziva evropska eksploatacija svih resursa. Objektivizacija prirode i ljudi stvorila je osnov za brutalnu pljačku koja i danas traje, a koju neki nazivaju i akumulacijom kapitala. Domorodačkom stanovništvu je na silu oduzeta zemlja koju su kolonizatori počeli surovo da iskorišćavaju. Starosedeoci su oterani u rudnike kako bi za račun okupatora kopali po utrobi Zemlje i umirali brzo i u veliki brojevima od bolesti, robovskog rada i nepodnošljivih uslova života. Kulture domorodačkih naroda su zatirane, a njihova duhovnosti i svetonazori na silu su brisani i zatrpavani slojevima nametnutog hrišćanstva. 

 

Surovost ovakvog odnosa prema prirodi i ljudima nisu se zaustavili samo na porobljenim delovima sveta. Prekomerna eksploatacija svega je postala modus operandi čitave globalizovane civilizacije. Kolonijalne velesile su nametnule ovakav svetonazor čak i narodima koje nisu direktno pokorile, ali koji su morali da mu se prilagode kako bi preživeli u dominatnom modelu razvoja. Ova slika sveta i poretka u njemu zaista deluje mračno. Dokaz da ovde nema preterivanja jesu sada već i golim okom vidljive klimatske promene koje stvaraju ogromne društvene, ekonomske i političke krize širom sveta. Resursi nepovratno nestaju, degradira se kvalitet zemlje, vode i vazduha, okeani rastu i prete nestankom čitavim nacijama (Mettler 2022), a kolone “ekonomskih migranata” postaju sve duže širom sveta. 

 

 

Sumak kawsay – tračak nade 

 

Međutim, postoji i jedan tračak svetla. Nada se pojavila upravo tamo gde je bila najviše zatirana – u Južnoj Americi. Sa procesom dekolonizacije, te talasima demokratizacije koje je nosio XX vek, domorodački pokreti postaju sve glasniji. Sve jače zahtevaju svoja prava – na zemlju, na upotrebu svog jezika, na svoju kulturnu autonomiju, te pravo na život u skladu sa svojim tradicionalnim svetonazorima.

 

Domoradički pokreti, u saradnji sa levičarskim snagama, su vremenom počeli da modifikuju progresivne ideje, prilagođavajući ih svom iskustvu i da obogaćuju političku teoriju i praksu novim pojmovima. Među njima, jedan od najznačajnijh je i pojam sumak kawsay. Na kečuanskom jeziku, sumak se odnosi na idealno i lepo ispunjenje planete, a kawsay znači život. Koncept koji predstavlja život s dostojanstvom, ispunjenošću, ravnotežom i skladom. Na španskom jeziku se često prevodi i kao buen vivir – odnosno, dobro življenje. 

 

Od devedestih godina prošlog veka, sumak kawsay je prerastao u politički projekt koji ima za cilj postizanje kolektivnog blagostanja, društvene odgovornosti u odnosu ljudi prema prirodi i zaustavljanje beskrajne akumulacije kapitala. Tako definisan, ovaj pristup nudi alternativu tradicionalnom razvoju. Buen vivir predlaže kolektivno ostvarenje skladnog i uravnoteženog života temeljenog na etičkim vrednostima, umesto razvojnog modela koji na ljudska bića gleda kao na ekonomski resurs. 

 

U Ekvadoru i Boliviji, domorodački aktivisti zajedno s intelektualcima, u početku su koristili ovaj koncept za definisanje alternativne paradigme kapitalističkom razvoju s kosmološkim, holističkim i političkim dimenzijama. Ustav Ekvadora iz 2008. uključio je koncept prava na prirodu, kao i Ustav Bolivije iz 2009. godine i to su prvi narodni pravni akti koji štite prava prirode na svetu. 

 

Pačamama zaštićena zakonom 

 

 

Bolivijski zakon definiše Majku prirodu kao ,,dinamički životni sistem koji je formirala nedeljiva zajednica svih životnih sistema i živih bića koja su međusobno povezana, međuzavisna i komplementarna, a koji dele zajedničku sudbinu”, dodajući da se Majka priroda smatra svetom u svetonazoru autohtonog naroda (Vidal 2011).

 

U ovom stanovištu, ljudska bića i njihove zajednice se smatraju delom matične zemlje, integrišući se u sisteme života definisane kao složene i dinamične zajednice biljaka, životinja, mikroorganizama i drugih bića iz njihove okoline, u kojem ljudske zajednice i ostatak prirode deluju kao funkcionalna celina, pod uticajem klimatskih, fiziografskih i geoloških faktora, kao i proizvodne prakse i kulturne raznolikosti Bolivijca oba pola, i pogleda na svet autohtonog naroda, međukulturne zajednice i Afro-Bolivijca. Ova definicija može se posmatrati kao inkluzivnija definicija ekosistema jer izričito uključuje socijalne, kulturne i ekonomske dimenzije ljudskih zajednica.

 

Zakon, takođe, utvrđuje pravni karakter Majke prirode kao ,,kolektivnog predmeta od javnog interesa”, kako bi se osiguralo ostvarivanje i zaštita njenih prava. Davanjem pravne ličnosti Majci prirodi ona može putem svojih predstavnika (ljudi) pokrenuti postupak za odbranu svojih prava. Pored toga, reći da je Majka priroda od javnog interesa predstavlja veliki pomak sa antropocentrične perspektive na perspektivu zasnovanoj na većoj zemaljskoj zajednici.

 

 

 

Lanac poštovanja nije prekinut

 

Borba za dekolonizaciju nije samo borba za oslobađanje zemlje, već i za oslobađanje svesti. Ukidanje ekspoatatorskih politika i praksi mora pratiti i ukidanje eksploatatorskog i potrošačkog načina mišljenja koji objektivizuju životno okruženje, prirodu, resurse, pa i same ljude. Kroz ovaj proces se iskristalisala potreba za (ponovnim) legalizovanjem tradicionalnih praksi i svetonazora domorodačkog stanovništva koje milenijumima živi u saglasju sa prirodom. 

 

Ovi akti predstavljaju novinu u modernom zakonodavstvu i ostaje nam da vidimo kakve će efekte proizvesti u praksi. Oni su, za sada, ograničeni samo na andski kulturni krug. Međutim, nema sumnje da će sa intenziviranje kriza uzrokovanih klimatskih pomenama, biti još mnogo ovakvih “narodnih inicijativa” širom sveta. Naše nade su da upravo klimatske promene mogu da dovedu u pitanje antropocentrički pristup i dovedu na svetsku pozornicu znanja i iskustva koja su razvijana hiljadama godina, a koje ni vekovi kolonijalizma ni globalizma nisu uništili.

 

Primer takve žilavosti i odlučnosti jesu upravo i potomci američkih domorodačkih naroda. I pored zaraznih bolesti, izrabljivanja i sistematskog brisanja njihove kulture, danas na prostoru Latinske Amerike živi oko 50 miliona ljudi koji pripadaju domoradačkim narodima (de Dios 2020).  Andski narodi su preživeli zahvaljujući Pačamami. Pačamama će preživeti zahvaljujući andskim narodima. Lanac poštovanja nije prekinut. 

 

Autor članka: Aleksandar Obradović

 

Literatura

 

 

 

Članak je nastao u okviru DIVAN Hub projekta, koji sprovode tri organizacije : Art Aparat, Beogradski centar za ljudska prava i Philopolitics. Divan hub je deo internacionalne mreže hubova programa VAHA i osnovan je sa željom da okupi sve one koji rade na društvenoj promeni putem umetosti, obrazovanja i rada u zajednici. Hub pruža prostor pojedincima i organizacijama da se izraze, uče i povezuju sa drugima, kako bi stvarali nove metode rada, nove pristupe i tako menjali zajednice u kojima žive. Do sada je u okviru DIVAN Hub-a sprovedeno više aktivnosti kao što su panel diskusije, radionice, okrugli stolovi i konsultativni sastanci. Program VAHA je inicijativa organizacija Anadolu Kültür i MitOst.